Studentski pokret nije švedski sto (3)

Neko je rekao juče ili prekjuče – teško je već pohvatati ko, šta, gde i kada, svaki pa i naš trenutni interregnum je kakofonija glasova – kako su naprednjački redovi ovih dana u stanju košmara: sve što se događa za njih je „ružan san“ i uzdaju se da će im njihov Vožd, Hulja glavom, pronaći neko genijalno rešenje pa će se probuditi kao da se izbori 25. oktobra nisu nikad dogodili i oni će moći da nastave svoje bahato i kriminalno jahanje Srbije.

Ukratko, zubima se još drže o gaće „Ace Srbina“ koje se tresu od straha dotle da dreči kako je postepena primena zakona na njega i njegove „teror“, i u vlastitoj „perverznoj inverziji“ (izraz koji mu je svojevremeno verovatno došapnula Suzi, sada zauzeta menjanjem njegovih pampersa) hoće da buduću poslaničku opozicionu SNS grupu u Skupštini nazove „Srbija protiv terora“, što je kopija nekadašnjeg protestnog pokreta i slogana „Srbija protiv nasilja“. Pošto napredne snage nemaju nikakvu svoju ideju nego samo da lažu i kradu, oni i ovoga puta hoće da pokradu zamisli druge strane i lažu u svom strahu kako ih zakon „teroriše“. (Lično jesam, recimo, da ih zakon „teroriše“, odnosno da zbog smrti ljudi, od Savamale, preko Helihoptera, Ribnikara, do Dubone i Nadstrešnice zaglave debele robije; to je „revanš“ Zakona, a Hulji treba suditi i zbog raznih nasilnih udara na ustavni poredak prekoračenjem ovlašćenja, suspenzijama parlamenta na početku kovid pandemije, formiranja paramilitarnog i kriminalnog Ćacilenda, spisak je dugačak i lako ga je dopuniti gledajući samo Istinomer.)

U međuvremenu, na Studentski pokret se i dalje gleda kao na „švedski sto“; ovoga puta novi kelneri tamo ređaju smradna jastija iz svoje mašte.

Njujork tajms je, pošto je konstatovao poraz Vučića, odmah dometnuo, u svojoj bezgraničnoj mudrosti imperijalnog medija, tešku budalaštinu kako „između njega [Vučića] i pobedničke studentske liste nema velikih razlika kada je reč o mnogim spornim pitanjima, poput statusa Kosova ili odnosa sa Rusijom i Evropskom unijom.“ Valjda im je to dojavio obaveštajno-diplomatski ološ iz Usine ambasade na Dedinju. Da bi dan kasnije isti taj list koji nema druga posla u svom dvorištu Trampove vukodžebine nego da se projektuje na daleku zemlju Srbiju za koju njegovi čitaoci ne znaju ni gde je, napisao kako su oni, Ameri, preko Orbana, naredili Vučiću da prizna pobedu studenata i odstupi s vlasti (navodno je tu američku naredbu srušeni mađarski autokrata saopštio Hulji telefonom pa ovaj, pošto mu je Suzi promenila pampers, olakšan izašao pred kamere da kapitulira).

Pa je juče počeo famoznim „mrežama“ da kruži čitav scenario, kao iz neke Netfliksove kaubojske serije ili domaćeg „kreativnog portfolija“ botovske produkcije ludila. Evo verzije koja je stigla do mene, a verovatno i do vas:

Cirkularna botovština

Dovoljno je reći, moji studentski izvori potvrđuju, da studenti nisu znali ono pod početnom tačkom 1. ove botovštine kako su „u 20:00 poslali tačan rezultat izbora sa svih 8.500 mesta svim ambasadama“. Niti su to znali, niti mogli, niti oni izveštavaju ambasade. Ovu botovštinu je smislio neki „analitički“ panaroični mozak iz Bije ili Voje, „srca tame“ države Srbije, a onda to počeli da šire naprednjačke botine njima na usluzi, jer time hoće da kažu: ne bi naš genijalni i hrabri Vožd priznao te izbore niti poraz da nije Više sile, tih svemoćnih Amera!

Bija i Voja danonoćno seju ovakve gluposti dok udarnički spaljuju dokumenta, peru krvave tragove iza i oko sebe i pune vlastite pamperse. Čini to i VJT pod još uvek na slobodi dirigentom Stefanovićem, čije su nepodopštine (blaga reč) za udžbenike istorije beščašća srbijanskog tužilaštva pod Huljom. (Usput, slobodan sam da predložim Bijinim „drugovima“, kako me je jedan nazvao u pretećem anonimnom mejlu pre oko mesec dana dopisavši „zanimljiv si ti, druže Miliću“, da se igraju promptom Antropikovog Kloda i da im Klod napiše sada scenario na osnovu najnovije izjave Janeza Janše kako su u Srbiji pobedili studenti „četnici“. Jer Janša zna znanje i sam u strahu da mu tamošnji fantje i deklice ne zaigraju pod prozorom. Ološ se prepoznaje u ološu i uzajamno pomaže.)

Jer, eto, ne bismo mi, da nam nisu strani premoćni faktori to naredili. To što i time kažemo da smo obične sluge, i Vučiću i omraženoj Ciji, nema veze. Važno da se kao pacovi sad posklanjamo u rupe i nekako preguramo „teror“ Zakona. Taj dura Lex, sed Lex je mora biti neka izmišljotina ovih sa Studentske liste, nismo mi to ranije praktikovali, juče je i Zaga Dolovac čula za taj „teroristički“ jao-li-ga-nama! Lex.

Ne iznenađuje me to, ni najmanje. Ali me iznenađuje poznanik, inače učena glava i miran čovek, kad me pre tri dana pita „ko stoji iza studenata“. Pitao me isto pre 3 meseca i pre 12 meseci.

Izgleda da su i obrazovaniji Srbi bili i ostali politički nepismeni. Njima još ne ide u glavu da iza Studentskog pokreta (tih „balavaca“ kako reče moj poznanik da valjda ojača svoju sumnju) nije morala da stoji nijedna „viša sila“, ni Cija, ni Emajfajv ili siks, ni Kagebe ni Vatikan, ni Beende ni pekinška patka, već samo ona Najviša sila neizdržive nepravde i osećanja lične odgovornosti koja je izbila kao vulkan, pa su studenti pošli u svoje istorijske proteste, satima i danima debatujući u plenumima, planirali svoje akcije do u tančina, hodali po snegu i ledu, potom žegi i jari širom zemlje Srbije, trpeli batine, gaženja kolima, razne kričke i batinaše, a onda, u finalu, opet obilazeći Srbiju od vrata do vrata, u selima i zaseocima, uspeli da ubede uplašenu Srbiju da ipak podigne glas, i da taj glas bude izborni glas. Pobedivši sa pola miliona razlike, što domaćim i stranim majmunima nikako ne ide u glavu.

Naviklim na piramidalne vrhuške i vlasti i stranaka ni pojedinim inače obrazovanim analitičarima ne ide u glavu da je Pokret mogao da bez vođa, horizontalnim i rizomskim širenjem (čita li neko Deleza ovde, bre, a?), sa svega 250.000 evra iz donacija građana, pobedi Hulju i njegove aparate moći, desetak straćenih miliona naših evra, i da preokrene istoriju?

Eto, to je još jedna projekcija od Njujork tajmsa do botova s mreža kod nas na Studentski pokret kao na „švedski sto“, podmetanjem mućkova za doručak onih koji su bili i ostali moroni medija i političke nepismenosti.

Dosta za ovo jutro. Smorih.