{"id":1097,"date":"2026-07-19T10:23:13","date_gmt":"2026-07-19T09:23:13","guid":{"rendered":"https:\/\/libretto.rs\/?p=1097"},"modified":"2026-07-24T19:50:08","modified_gmt":"2026-07-24T18:50:08","slug":"ho-ho","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/libretto.rs\/?p=1097","title":{"rendered":"Ho \/ Ho"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Homer \/ Holivud.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Gledao sam sino\u0107 u supetarskom kinu pod vedrim nebom <em>Odiseju<\/em> Kristofera Nolana. Naseo na marketing, \u0161ta mogu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tri sata (ili nekoliko minuta manje od 3 sata) holivudske kauboj\u0161tine preru\u0161ene u anti\u010dke kostime. A \u010dak ni to nije kako valja. Odisej \u2013 igra ga Mat Dejmon \u2013 obu\u010den je u oklop i u tamne maskirne pantalone (stari Grci nisu nosili pantalone), kao pre-verzija nekog ICE patrold\u017eije i puca\u010da na prvi \u0161u\u0161anj nesre\u0107nog emigranta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nolan je smu\u0107kao vi\u0161e mitova, uzeo i od Homera i od Vergilija, u svojoj \u201epesni\u010dkoj slobodi\u201c menjao kako mu je palo na pamet i njegova <em>Odiseja<\/em> vi\u0161e li\u010di na ratni\u010dku <em>Ilijadu<\/em>, nego na pri\u010du o povratku junaka ku\u0107i posle rata koji je hteo da izbegne. Nolanova l<em>icentia poetica<\/em> je arbitrarna sloboda, pod diktatom blokbaster \u017eanra. Nasilje, krv, u tehnici \u0161irokog platna, snimano monstr IMAX 70mm kamerom. Rep podmetnut umesto heksametra.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Amerikanizacija Homera \u2013 ili nekakve \u201ehomer\u0161tine\u201c po\u0161to se od starog Homera stalno odstupa \u2013 trebalo je i da bude blago \u201ekriti\u010dka\u201c prema samoj Americi: tako, trojanski rat je zbog kontrole pomorskih trgova\u010dkih komunikacija (ono zbog \u010dega Ameri prevashodno ratuju diljem planete), a samom Odiseju je pripisana gri\u017ea savesti jer je, svojom novom tehnologijom tzv. trojanskog konja, pomogao da se Troja sravni za zemljom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nolanov Odisej ina\u010de vi\u0161e li\u010di na nekakvog Mojsija duge sede brade, a \u010ditav spektakl je upakovan u judeohri\u0161\u0107ansku oblandu. Motiv gri\u017ee savesti je judeohri\u0161\u0107anski: anti\u010dki Grci nisu imali koncept grizodu\u0161ja \u2013 pisao je o tome Ni\u010de, a Sloterdajk objavio \u010ditavu knjigu \u2013 ve\u0107 je njihova ideja empatije bila druga\u010dija od kasnije mizerikordije. Jer za anti\u010dkog Helena ako \u010dovek u\u010dini zlo, sa njim mo\u017eemo saose\u0107ati po\u0161to \u0107e ga kazniti bogovi, ali njegov hibris nije kuknjava i udaranje u grudi, posipanje pepelom i \u0161ibanje po le\u0111ima, kao kasnije, po\u0161to on, za razliku od hri\u0161\u0107anina, ne gubi \u201eonaj svet\u201c, ve\u0107 je svoj \u017eivot u\u010dinio nesnosnim i strada\u0107e u njemu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nolanova <em>Odiseja<\/em> za mene pada naro\u010dito usled dva motiva. Jelenu i Klitemnestru igra crna glumica, pa \u010dovek prvo pomisli da je to zbog nekakvog \u201erasnog klju\u010da\u201c holivudskog politi\u010dkog licemerja (ili rasne \u201epoliti\u010dke korektnosti\u201c), ali kako je Jelena u filmu povod ratu i sik\u0107e na Menelaja, a Klitemnestra kolje Agamemnona po njegovom povratku, likovi crne glumice likovi su zla, \u0161to mi li\u010di i na podmukli rasizam i na mizoginiju. Mo\u017eda je Nolan hteo obrnuto, ali je dobio u svojoj preradi Homera ono \u0161to voli MAGA rulja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tu je i motiv, vrlo va\u017ean za Nolanovu verziju, Zevsovog gostoprimstva. Naime, po filmu ne sme se na\u0161koditi stranom gostu jer je mo\u017eda gost preru\u0161eno bo\u017eanstvo, a uvreda bo\u017eanstva donosi \u010doveku nesre\u0107u. Dakle, treba biti gostoljubiv. To bi bila kop\u010da Nolanove antike i dana\u0161njeg migrantskog problema. Na prvi pogled je sve u redu. Ali kako u klju\u010dnim i ponavljanim momentima Nolanove pri\u010de o Odiseju on i njegova dru\u017eina upadaju u kr\u0161enje Zevsovog zaveta \u2013 njega se jedino dr\u017ei Penelopa &#8211; ispada da je uop\u0161te gostovanje stranca izvor nevolja, i da bogovi, pa \u010dak ni Zevs, ne haju mnogo za pravilo koje su uspostavili. Ubijanje Penelopinih prosaca, gostiju na ita\u010dkom dvoru, kad se Odisej vrati i sam preru\u0161en, finale je puno krvi, kao da ga je snimao Tarantino.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Holivud ina\u010de proizvodi slike nasilja u koli\u010dinama koje su odavno postale nesnosne. Ve\u0107ina njegovih blokbastera su spektakli mla\u0107evina, razbijanja noseva i glava, upucavanja spreda i otpozadi, uz razne gadosti koje producenti, scenaristi i reditelji smi\u0161ljaju kako bi nasilje prodali kao robu koju \u0107e, uz pivo i \u010dips, gutati debeli konzumenti izvaljeni ispred ekrana.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Holivudski filmski proizvodi su producentski film, pa je la\u017ean marketin\u0161ki hajp kako je Nolan nekakav \u201eautor\u201c. On je samo ve\u0161t tehni\u010dar, u tome su Ameri bez sumnje uspe\u0161ni. Ali kad god mu pogledamo <em>Odiseju<\/em> iz \u201eautorskog\u201c ugla \u2013 iz ugla izbora motiva, vo\u0111enja pri\u010de, na\u010dina glume, kadriranja, scenografije ili svetla \u2013 ona je fali\u010dna. Ona uspeva \u2013 i uspe\u0107e \u2013 samo kao producentski film napravljen da zgrne \u0161to vi\u0161e love i proda \u201eHomera\u201c na utaban holivudski na\u010din. Tokom ovog vikenda o\u010dekuje se punih 120 miliona dolara.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nagledao sam se u \u017eivotu doma\u0107eg nasilja, i ratnog i mirnodopskog. Holivudsko mi je odbojno. Ali ko voli spektakl, povr\u0161nu obradu starog pesnika i \u201ezabavu\u201c od skoro tri sata punu krvi, ponegde razvu\u010denu, kako bi potom nasilje udarilo ja\u010de u glavu, uz sentimentalnu bozu o Odiseju i Penelopi, slobodan je da gleda.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>Not my cup of tea<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>PS (nekoliko dana kasnije)<\/em>: Do\u0111e mi da svako zakeranje na ra\u010dun Nolanove <em>Odiseje<\/em> (jer je taj naslov identi\u010dan Homerovom ono \u0161to je najve\u0107a pogre\u0161ka: da je stavio \u201eOdisej\u201c, \u201eUlis\u201c ili sli\u010dno, mogao je slobodno da fantazira i menja \u0161ta ho\u0107e) stavim na stranu kad sam pro\u010ditao da Ilon Mask najavljuje da \u0107e, uz pomo\u0107 svoje AI alatke zvane Grok, do kraja godine na\u010diniti film po Homeru veran starom epu do valjda poslednje ta\u010dke (ta\u010dke, naravno, nije bilo kod starih Grka). \u201eDo kraja 2026. godine, Grok Imagine \u0107e napraviti dugometra\u017eni film &#8216;Odiseja&#8217; koji \u0107e biti istorijski ta\u010dan i veran Homerovom delu\u201c, napisao je na mre\u017ei X gigamegabogata\u0161 Mask.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zevse, Zevse, sa\u010duvaj i sakloni.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Homer \/ Holivud. Gledao sam sino\u0107 u supetarskom kinu pod vedrim nebom Odiseju Kristofera Nolana. Naseo na marketing, \u0161ta mogu. Tri sata (ili nekoliko minuta manje od 3 sata) holivudske kauboj\u0161tine preru\u0161ene u anti\u010dke kostime. A \u010dak ni to nije kako valja. Odisej \u2013 igra ga Mat Dejmon \u2013 obu\u010den je u oklop i u &hellip; <a href=\"https:\/\/libretto.rs\/?p=1097\" class=\"more-link\">Continue reading<span class=\"screen-reader-text\"> &#8220;Ho \/ Ho&#8221;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1097","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-tekstovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1097","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1097"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1097\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1112,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1097\/revisions\/1112"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1097"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1097"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/libretto.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1097"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}